уторак, 18. март 2014.

Obamini izazovi u izraelsko-palestinskom dijalogu

Obamini izazovi u izraelsko-palestinskom dijalogu

Netanjahu, Obama i Abas; photo: The Guardian
Džekson Dil (Jackson Diehl) u svom tekstu „Obama’s Middle East Fallacy“ analizira aktuelnu situaciju u kojoj se nalazi prvi čovek SAD-a u kontekstu nastavka izraelsko-palestinskog dijaloga. Obama, koji je u ovom času zauzet ukrajinskom krizom mora deo pažnje usmeriti i na tradicionalnu ulogu američkog predsednika kao medijatora u bliskoistočnim konfliktima.

Ono što SAD očekuju jeste da se do 29. aprila postigne nekakav dogovor na relaciji Izrael – Palestina (Palestinian Authority). Narednog ponedeljka u Vašington dolazi predsednik Palestinske samouprave Mahmud Abas. Nedavno je sličnim povodom u Vašingtonu boravio izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Po mišljenju dela američke administracije i javnosti Netanjahu se može doživeti i kao „remetilački faktor“ u dijalogu dok mnogi misle da Obama u Abasu vidi „ključ uspeha izraelsko-palestinskih pregovora“.

Ipak, ima i dosta onih koji apsolutno dele drugačije mišljenje i optužuju Abasa za brojne nepravilnosti i opstrukcije dijaloga sa Izraelom. Navodi se da je Abas izabran za palestinskog predsednika 2005. godine i da mu je četvorogodišnji mandat istekao 2009. godine ali da je i pored toga nastavio da obavlja predsedničku dužnost i u narednih pet godina (pitanje legitimiteta i legaliteta Abasa kao palestinskog lidera). Kaže se da je odbio sličan sporazum koji je predložio Džordž Buš mlađi 2008. godine kao i da je opstruirao dijalog  2010. godine i pored tadašnjeg izraelskog moratorijuma na izgradnju jevrejskih naselja na okupiranim teritorijama (Zapadna Obala). Navodi se da je u deset meseci izbegavao dijalog čak devet meseci i da je napustio pregovore posle svega dva sastanka. Potom pristaje na Kerijev predlog da se u 2013. godini krene u devetomesečni dijalog u zamenu za stotinu palestinskih zarobljenika koji su pušteni iz izraelskih zatvora. Izrael mu je zamerio jer ih je dočekao kao heroje.

Danas ključni problem u tom nerazumevanju predstavlja Abasovo odbijanje dve od šest tačaka koje predviđa novi predlog Sporazuma. Abas odbija da prizna jevrejski karakter Države Izrael i nije spreman da pristane na ostanak izraelske vojske na (ne)određeno vreme na granici Palestine i Jordana za šta je zatražio i podršku Arapske lige nedavno (9. mart 2014.). Izraelskopalestinski novinar Kaled Abu Toameh (Khaled Abu Toameh) pretpostavlja da Abas nastupa rigidno u dijalogu ne očekujući kaznu od SAD-a dok istovremeno očekuje da će Izrael biti optužen za neuspeh dijaloga i izložen svojevrsnoj izolaciji i pritisku u UN-u. Pominju se varijante i prema kojima je Netanjahu spreman da rizikuje svoju premijersku poziciju po cenu palestinskog priznavanja jevrejskog karaktera Izraela.

Nema sumnje da su pregovaračke pozicije u ovom procesu daleko od zajedničkih imenitelja i jedino što je izvesno jeste dalje nerazumevanje naročito ako se ima u vidu američki fokus na krimsku krizu. Ipak, treba imati u vidu da Keri neće lako odustati od insistiranja na pomacima u dijalogu i za očekivati je da će Abas dobiti jasnu poruku sledeće nedelje u Vašingtonu.

Branko Lazić, 18. mart 2014. god.


Izvor: Washington Post 

Нема коментара:

Постави коментар