Obamini izazovi u
izraelsko-palestinskom dijalogu
![]() |
Netanjahu, Obama i Abas; photo: The Guardian |
Džekson Dil (Jackson Diehl) u svom tekstu „Obama’s Middle East Fallacy“ analizira aktuelnu situaciju u kojoj
se nalazi prvi čovek SAD-a u kontekstu nastavka izraelsko-palestinskog
dijaloga. Obama, koji je u ovom času zauzet ukrajinskom krizom mora deo pažnje
usmeriti i na tradicionalnu ulogu američkog predsednika kao medijatora u
bliskoistočnim konfliktima.
Ono što SAD očekuju jeste da se do 29. aprila postigne nekakav dogovor na
relaciji Izrael – Palestina (Palestinian
Authority). Narednog ponedeljka u Vašington dolazi predsednik Palestinske
samouprave Mahmud Abas. Nedavno je sličnim povodom u Vašingtonu boravio
izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Po mišljenju dela američke
administracije i javnosti Netanjahu se može doživeti i kao „remetilački faktor“
u dijalogu dok mnogi misle da Obama u Abasu vidi „ključ uspeha
izraelsko-palestinskih pregovora“.
Ipak, ima i dosta onih koji apsolutno dele drugačije mišljenje i optužuju Abasa
za brojne nepravilnosti i opstrukcije dijaloga sa Izraelom. Navodi se da je
Abas izabran za palestinskog predsednika 2005. godine i da mu je
četvorogodišnji mandat istekao 2009. godine ali da je i pored toga nastavio da
obavlja predsedničku dužnost i u narednih pet godina (pitanje legitimiteta i
legaliteta Abasa kao palestinskog lidera). Kaže se da je odbio sličan sporazum
koji je predložio Džordž Buš mlađi 2008. godine kao i da je opstruirao
dijalog 2010. godine i pored tadašnjeg izraelskog
moratorijuma na izgradnju jevrejskih naselja na okupiranim teritorijama
(Zapadna Obala). Navodi se da je u deset meseci izbegavao dijalog čak devet
meseci i da je napustio pregovore posle svega dva sastanka. Potom pristaje na
Kerijev predlog da se u 2013. godini krene u devetomesečni dijalog u zamenu za
stotinu palestinskih zarobljenika koji su pušteni iz izraelskih zatvora. Izrael
mu je zamerio jer ih je dočekao kao heroje.
Danas ključni problem u tom nerazumevanju predstavlja Abasovo odbijanje dve
od šest tačaka koje predviđa novi predlog Sporazuma. Abas odbija da prizna
jevrejski karakter Države Izrael i nije spreman da pristane na ostanak
izraelske vojske na (ne)određeno vreme na granici Palestine i Jordana za šta je
zatražio i podršku Arapske lige nedavno (9. mart 2014.). Izraelskopalestinski
novinar Kaled Abu Toameh (Khaled Abu Toameh) pretpostavlja da Abas nastupa
rigidno u dijalogu ne očekujući kaznu od SAD-a dok istovremeno očekuje da će
Izrael biti optužen za neuspeh dijaloga i izložen svojevrsnoj izolaciji i
pritisku u UN-u. Pominju se varijante i prema kojima je Netanjahu spreman da
rizikuje svoju premijersku poziciju po cenu palestinskog priznavanja jevrejskog
karaktera Izraela.
Nema sumnje da su pregovaračke
pozicije u ovom procesu daleko od zajedničkih imenitelja i jedino što je
izvesno jeste dalje nerazumevanje naročito ako se ima u vidu američki fokus na
krimsku krizu. Ipak, treba imati u vidu da Keri neće lako odustati od
insistiranja na pomacima u dijalogu i za očekivati je da će Abas dobiti jasnu
poruku sledeće nedelje u Vašingtonu.
Branko Lazić, 18. mart 2014. god.
Izvor: Washington Post
Нема коментара:
Постави коментар