SVETSKA
POTREBA ZA KINESKIM LIDERSTVOM
photo: oneofus.eu |
U „Diplomatovom“ tekstu objavljenom 21. marta
2014. godine pod naslovom „The World
Needs China’s Leadership“ Dingding Čen (Dingding Chen) govori o rastućoj
moći NR Kine i potrebi za njenim većim angažovanjem u globalnoj politici. On se
poziva na izjave predsednika Ksi Đinpinga, kao i šefa diplomatije NR Kine Vang
Jia koji su pokazali spremnost za kinesko adaptiranje novim okolnostima koje
podrazumevaju „više liderstva“ i „doprinosa svetskim tokovima“. Pod time se
misli pre svega na veće kinesko angažovanje u oblastima davanja strane pomoći,
mirovnih operacija, sprečavanja proliferacije nuklearnog naoružanja i izgradnje
mehanizama regionalne bezbednosti. Premijer Li je nedavno govorio i o izgradnji
novog bezbednosnog okvira u Istočnoj Aziji (imati u vidu aktuelne tenzije sa
Japanom – primedba B. Lazić). Kina je sve zainteresovanija i za aktivnije
učešće u rešavanju problem akoji se odnose na prirode iranskog i
severnokorejskog nuklearnog programa. Ujedno sa ostalima iz BRIKS-a radi na
osnivanju razvojne banke koja bi mogla postati konkurent „Svetskoj banci“ i
MMF-u.
Rast kineskog uticaj se objašnjava
globalizacijom i koristima koje je NR Kina stekla pre svega kroz globalizaciju
trgovine i činjenicu da je izbila na drugo mesto kada se radi o nacionalnom
dohotku. Ujedno SAD, EU i Japan mnogo teže savladavaju posledice i efekte
svetske ekonomske krize iz koje je Kina relativno brzo izašla. Autor teksta
navodi i nekoliko razloga koji su argumenti kritičara stava da NR Kina već sada
može da krene u obavljanje uloge „svetskog lidera“.
Prvi argument se povezuje sa kineskom
istorijom i lošim iskustvima Kine koja je osetila hegemoniju Zapada i Japana te
deo stručne javnosti smatra da Kina, po mnogim parametrima još uvek zemlja u
razvoju, nema prirodu zemlje koja nešto nameće i nekoga pritiska po hegemonskom
modelu. Drugi argument ukazuje na činjenicu da je Kina deficitarna sa određenim
resursima i da može postati istinski lider samo u određenim oblastima poput
smanjivanja siromaštva, zaštite okoline, izgradnji zajedništva u Istočnoj Aziji
... Treći razlog za dovođenje u pitanje kineskog liderstva povezuje se sa
potencijalnim protivljenjem SAD-a jačanju kineskog političkog uticaja u regionu.
Ipak, ima i onih koji vide „američko zeleno svetlo“ u zamenu za zauzdavanje
kineskog nacionalizma u regionu. Četvrti argument koji navode kritičari jeste
strah da će Kina, koja je i dalje u brojnim oblastima zemlja u razvoju, imati
problema da nastavi društvene i ekonomske reforme ako se previše fokusira na
pominjano liderstvo u svetu. Mnogi su mišljenja da Kina mora da radi na
ponovnom jačanju legitimiteta političke klase u zemlji i da je aktuelno
rukovodstvo KP Kine na čelu sa Ksi Đinpingom svesno toga.
Autor svoje komentarisanje na temu jačanja
pozicije NR Kine u globalnoj areni objašnjava stečenim pravom na osnovu rasta
koji zemlja beleži poslednjih decenija. Dingding Čen je i mišljenja da taj rast
ne treba doživljavati kao ugrožavanje drugih i da je stabilnom i prosperitetnom
svetu potrebna aktivnija i prisutnija NR Kina.
Branko
Lazić, 28. mart 2014.
Izvor: THE DIPLOMAT
http://thediplomat.com/2014/03/the-world-needs-chinas-leadership/