петак, 28. март 2014.

Svetska potreba za kineskim liderstvom



SVETSKA POTREBA ZA KINESKIM LIDERSTVOM

photo: oneofus.eu
U „Diplomatovom“ tekstu objavljenom 21. marta 2014. godine pod naslovom „The World Needs China’s Leadership“ Dingding Čen (Dingding Chen) govori o rastućoj moći NR Kine i potrebi za njenim većim angažovanjem u globalnoj politici. On se poziva na izjave predsednika Ksi Đinpinga, kao i šefa diplomatije NR Kine Vang Jia koji su pokazali spremnost za kinesko adaptiranje novim okolnostima koje podrazumevaju „više liderstva“ i „doprinosa svetskim tokovima“. Pod time se misli pre svega na veće kinesko angažovanje u oblastima davanja strane pomoći, mirovnih operacija, sprečavanja proliferacije nuklearnog naoružanja i izgradnje mehanizama regionalne bezbednosti. Premijer Li je nedavno govorio i o izgradnji novog bezbednosnog okvira u Istočnoj Aziji (imati u vidu aktuelne tenzije sa Japanom – primedba B. Lazić). Kina je sve zainteresovanija i za aktivnije učešće u rešavanju problem akoji se odnose na prirode iranskog i severnokorejskog nuklearnog programa. Ujedno sa ostalima iz BRIKS-a radi na osnivanju razvojne banke koja bi mogla postati konkurent „Svetskoj banci“ i MMF-u.


Rast kineskog uticaj se objašnjava globalizacijom i koristima koje je NR Kina stekla pre svega kroz globalizaciju trgovine i činjenicu da je izbila na drugo mesto kada se radi o nacionalnom dohotku. Ujedno SAD, EU i Japan mnogo teže savladavaju posledice i efekte svetske ekonomske krize iz koje je Kina relativno brzo izašla. Autor teksta navodi i nekoliko razloga koji su argumenti kritičara stava da NR Kina već sada može da krene u obavljanje uloge „svetskog lidera“.


Prvi argument se povezuje sa kineskom istorijom i lošim iskustvima Kine koja je osetila hegemoniju Zapada i Japana te deo stručne javnosti smatra da Kina, po mnogim parametrima još uvek zemlja u razvoju, nema prirodu zemlje koja nešto nameće i nekoga pritiska po hegemonskom modelu. Drugi argument ukazuje na činjenicu da je Kina deficitarna sa određenim resursima i da može postati istinski lider samo u određenim oblastima poput smanjivanja siromaštva, zaštite okoline, izgradnji zajedništva u Istočnoj Aziji ... Treći razlog za dovođenje u pitanje kineskog liderstva povezuje se sa potencijalnim protivljenjem SAD-a jačanju kineskog političkog uticaja u regionu. Ipak, ima i onih koji vide „američko zeleno svetlo“ u zamenu za zauzdavanje kineskog nacionalizma u regionu. Četvrti argument koji navode kritičari jeste strah da će Kina, koja je i dalje u brojnim oblastima zemlja u razvoju, imati problema da nastavi društvene i ekonomske reforme ako se previše fokusira na pominjano liderstvo u svetu. Mnogi su mišljenja da Kina mora da radi na ponovnom jačanju legitimiteta političke klase u zemlji i da je aktuelno rukovodstvo KP Kine na čelu sa Ksi Đinpingom svesno toga.


Autor svoje komentarisanje na temu jačanja pozicije NR Kine u globalnoj areni objašnjava stečenim pravom na osnovu rasta koji zemlja beleži poslednjih decenija. Dingding Čen je i mišljenja da taj rast ne treba doživljavati kao ugrožavanje drugih i da je stabilnom i prosperitetnom svetu potrebna aktivnija i prisutnija NR Kina.



Branko Lazić, 28. mart 2014.



Izvor: THE DIPLOMAT
http://thediplomat.com/2014/03/the-world-needs-chinas-leadership/

четвртак, 20. март 2014.

SKF (Beč) o srpsko-austrijskim odnosima i Prvom svetskom ratu (info o predavanju)

INFORMACIJA O PREDAVANJU U ORGANIZACIJI SRPSKOG KULTURNOG FORUMA IZ BEČA


SKF:

Poštovani,

sa početkom proleća, započinjemo sa najavama naših projekata za ovu godinu. Srpski kulturni forum pridružuje se obeležavanju stogodišnjice Prvog svetskog rata organizovanjem naučnog predavanja na ovu temu. 


Referenti na predavanju su  Dr Mile Bjelajac- istoričar sa instituta za noviju istoriju iz Beograda i Mag Gordana Ilić Marković- slavista, odsek za slavistiku na Univerzitetu u Beču, autorka knjige „Der Große Krieg “ predstavljene na upravo završenom Sajmu knjiga u Lajpcigu propraćene odličnim kritikama.


Na frontu, u zarobljeništvu i egzilu, u okupiranoj Srbiji nastala su dela koja danas, pored umetničke imaju i dokumentarnu vrednost na polju književnosti, slikarstva i muzike… tako da će veče biti obogaćeno izvođenjem muzike toga doba!

Predavanje je dvojezično!


Datum: 03. april 2014.
Vreme: 19.30h
Mesto: Festsaal Amtshaus, Rudolfsheim Fünfhaus

Adresa: Rosinagasse 4, 1150 Wien

уторак, 18. март 2014.

Obamini izazovi u izraelsko-palestinskom dijalogu

Obamini izazovi u izraelsko-palestinskom dijalogu

Netanjahu, Obama i Abas; photo: The Guardian
Džekson Dil (Jackson Diehl) u svom tekstu „Obama’s Middle East Fallacy“ analizira aktuelnu situaciju u kojoj se nalazi prvi čovek SAD-a u kontekstu nastavka izraelsko-palestinskog dijaloga. Obama, koji je u ovom času zauzet ukrajinskom krizom mora deo pažnje usmeriti i na tradicionalnu ulogu američkog predsednika kao medijatora u bliskoistočnim konfliktima.

Ono što SAD očekuju jeste da se do 29. aprila postigne nekakav dogovor na relaciji Izrael – Palestina (Palestinian Authority). Narednog ponedeljka u Vašington dolazi predsednik Palestinske samouprave Mahmud Abas. Nedavno je sličnim povodom u Vašingtonu boravio izraelski premijer Benjamin Netanjahu. Po mišljenju dela američke administracije i javnosti Netanjahu se može doživeti i kao „remetilački faktor“ u dijalogu dok mnogi misle da Obama u Abasu vidi „ključ uspeha izraelsko-palestinskih pregovora“.

Ipak, ima i dosta onih koji apsolutno dele drugačije mišljenje i optužuju Abasa za brojne nepravilnosti i opstrukcije dijaloga sa Izraelom. Navodi se da je Abas izabran za palestinskog predsednika 2005. godine i da mu je četvorogodišnji mandat istekao 2009. godine ali da je i pored toga nastavio da obavlja predsedničku dužnost i u narednih pet godina (pitanje legitimiteta i legaliteta Abasa kao palestinskog lidera). Kaže se da je odbio sličan sporazum koji je predložio Džordž Buš mlađi 2008. godine kao i da je opstruirao dijalog  2010. godine i pored tadašnjeg izraelskog moratorijuma na izgradnju jevrejskih naselja na okupiranim teritorijama (Zapadna Obala). Navodi se da je u deset meseci izbegavao dijalog čak devet meseci i da je napustio pregovore posle svega dva sastanka. Potom pristaje na Kerijev predlog da se u 2013. godini krene u devetomesečni dijalog u zamenu za stotinu palestinskih zarobljenika koji su pušteni iz izraelskih zatvora. Izrael mu je zamerio jer ih je dočekao kao heroje.

Danas ključni problem u tom nerazumevanju predstavlja Abasovo odbijanje dve od šest tačaka koje predviđa novi predlog Sporazuma. Abas odbija da prizna jevrejski karakter Države Izrael i nije spreman da pristane na ostanak izraelske vojske na (ne)određeno vreme na granici Palestine i Jordana za šta je zatražio i podršku Arapske lige nedavno (9. mart 2014.). Izraelskopalestinski novinar Kaled Abu Toameh (Khaled Abu Toameh) pretpostavlja da Abas nastupa rigidno u dijalogu ne očekujući kaznu od SAD-a dok istovremeno očekuje da će Izrael biti optužen za neuspeh dijaloga i izložen svojevrsnoj izolaciji i pritisku u UN-u. Pominju se varijante i prema kojima je Netanjahu spreman da rizikuje svoju premijersku poziciju po cenu palestinskog priznavanja jevrejskog karaktera Izraela.

Nema sumnje da su pregovaračke pozicije u ovom procesu daleko od zajedničkih imenitelja i jedino što je izvesno jeste dalje nerazumevanje naročito ako se ima u vidu američki fokus na krimsku krizu. Ipak, treba imati u vidu da Keri neće lako odustati od insistiranja na pomacima u dijalogu i za očekivati je da će Abas dobiti jasnu poruku sledeće nedelje u Vašingtonu.

Branko Lazić, 18. mart 2014. god.


Izvor: Washington Post 

среда, 12. март 2014.

Pitanje "japanskih ratnih bordela" i narušeni odnosi Koreje i Japana



Istoričarsko-politička razmimoilaženja na Dalekom istoku



Više od pola veka nakon završetka Drugog svetskog rata Japan i Južna Koreja ne mogu da pronađu zajednički jezik na temu japanske vladavine na Korejskom poluostrvu (1910 – 1945). Ono što posebno opterećuje odnose dvaju država jeste pitanje „japanskih ratnih bordela“ i prostitucije na koju je bilo prinuđeno oko 200.000 žena mahom iz Koreje ali i iz Kine (uključiv i Tajvan), Filipina i Indonezije. Ovih dana se govori o mogućoj reviziji „Kono izjave“ (Kono Statement) kojom se 1993. godine Japan zvanično izvinio žrtvama „ratnih bordela“. Danas se govori o reviziji te izjave i ta tema ponovo podiže tenzije na relaciji Seul – Tokio. Japanska strana to objašnjava kao „ažuriranje istorijskih činjenica“ dok Seul brine da će doći do brisanja japanskog pokajanja.

 
photo: boredcouple.net
Sredinom nedelje biće održani susreti japanskih i korejskih zvaničnika na viceministarskom nivou ne bi li bio otvoren put sastancima najviših zvaničnika. Upravo pomenuta tema može u velikoj meri uticati na (ne)izvesnost tih susreta. Zanimljivo je da i brojne zapadne diplomate predvođene američkim i britanskim predstavnicima poput bivšeg britanskog ambasadora u Japanu Hjua Kortacija (Hugh Cortazzi) izražavaju negodovanje zbog reaktuelizovanja pomenute teme. Od njih se može čuti i da ih brine manjak osećajnosti sa japanske strane što može biti ozbiljno upozorenje premijeru Abeu da prestane da koketira sa desnicom na planu revizije istorije.

Branko Lazić,

12.03.2014.

Izvor informacija: JAPAN TODAY

петак, 7. март 2014.

Gradski prevoz u Beču i Beogradu

NELOGIČNOSTI U OBAVLJANJU GRADSKOG PREVOZA U EVROPSKIM METROPOLAMA (Beč i Beograd)




Gradski prevoz i održavanje voznog parka svakako košta i treba stvoriti određenu samoodrživost u tom domenu. U Austriji državi članici EU mesečna karta koja je papirna (ništa iz "Zvezdanih staza" its) košta 47 EUR na prosečnu platu od oko 1.500 EUR i može da je koristi više ljudi, ali ne u isto vreme naravno. Postoje i dnevne i nedeljne i skuplje karte za jednu vožnju. Ništa nije "haj tek" i sve funkcioniše besprekorno (istini za volju budžet Beča je verovatno ekvivalentan budžetu Srbije). U Beogradu mesečna karta košta oko 30 EUR što je na oko 400 EUR (za mnoge platetina!?) bar duplo skuplja vožnja od one u Beču ako se posmatra standard građana!? Zar nije logičnije spustiti cenu u Beogradu pa i u Novom Sadu i tri puta uz efikasnu i korektnu naplatu čime bi se i prihodi povećali jer šta vredi cena od 30 EUR ako 50% putnika nema čime ili ne želi da plati tu cenu? Kad plata bude u proseku 1.500 EUR onda mesečna može da bude i 50 - 60 EUR PS Znam da će neko reći da nama i da karta košta 1.000 RSD mesečno, opet će ljudi da izbegavaju plaćanje, ali ovaj model podrazumeva odgovorno ponašanje svih. Ako ne bi bilo odgovornosti svih (potrebno vreme za opštu emancipaciju) onda zaboravite šta sam napisao gore Vredelo je bar ukazati na nelogičnosti i pokušati dati kakav takav doprinos "ispravljanju krivih Drina" ...

Branko Lazić, 
07.03.2014.

среда, 5. март 2014.

Obamina očekivanja izraelske kooperativnosti

Obamina očekivanja izraelske kooperativnosti

Netanjahu i Obama, 3. mart 2014.; photo: reuters 
U trenutku kada američki državni sekretar Džon Keri radi na faznom rešavanju izraelsko-palestinskog spora, američki predsednik Barak Obama susreće se sa izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom. „Bloomberg“ kroz sveobuhvatan bliskoistočni pristup SAD-a analizira Obaminu politiku prema Izraelu, ali i prema Iranu, Siriji i sunitskim savezničkim monarhijama u regionu.

Očekuje se da će Obama zatražiti od Netanjahua da Izrael pokaže volju i spremnost da ide ka trajnom rešenju spora sa Palestincima. Zapravo, to podrazumeva odustajanje od pojedinih ekstremnih mera kakve su izgradnja naselja na Zapadnoj obali i trajno vojno prisustvo Izraela na tom prostoru. Američkoj administraciji je prosto neophodan kooperativniji Izrael jer sa druge strane vide izuzetno kooperativnog sagovornika oličenog u Mahmudu Abasu. Istovremeno, Obama vodi pomirljivu i obazrivu politiku prema Iranu čije vojne nuklearne ambicije želi da zauzda kroz pregovore. Novi rat sa muslimanima nikako ne bi išao Americi u prilog. Sličan pristup je pokazan i u slučaju Sirije gde je Amerika bila daleko taktičnija nego li u slučaju Libije kada je srušena Gadafijeva vlast. Obama pokazuje određeno poštovanje prema političkom protivniku kakav je Iran i govori da je to jedna velika i snažna država ali i da je svesna američkog vojnog prisustva u regionu (oko 35.000 vojnika) i da se mora raditi na iznalaženju mirnih i održivih rešenja. Upravo ta kooperativnost Vašingtona sa Teheranom plaši Izrael ali i sunitske petrolejske monarhije od kojih Obama, po svemu sudeći, očekuje veću prilagodljivost novim trendovima u međunarodnim odnosima. Ta prilagodljivost nesumljivo podrazumeva i uvažavanje Irana kao partnera u dijalogu.

Susret Obame i Netanjahua 3. marta u „Beloj kući“ pokazao je da obe strane ostaju čvrste u svojim i dalje nepomirljivim stavovima. Obama očekuje od Netanjahua da nastavi pregovore uz određene koncesije Palestincima, pre svega prestanak izgradnje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali. Netanjahu nije spreman na bilo kakva popuštanja što pravda strahovima po bezbednost Izraela od „arhineprijatelja“ iz Teherana kojima Amerika i njeni zapadni partneri, po mišljenju Netanjahua, previše veruju i povlađuju. Ujedno palestinski lider Mahmud Abas, koji će posetiti Vašington 17. marta, nije spreman da prihvati izraelske zahteve da se Izraelu prizna jevrejski karakter države. Sa tako suprostavljenim pozicijama Džon Keri i Barak Obama imaće očito i dalje težak put da privole Izraelce i Palestince da ponovo sednu za pregovarački sto i krenu u trajno rešavanje krvavog višedecenijskog spora koji obe strane drži u stanju opreza i straha.

Branko Lazić,

05.03.2014.

понедељак, 3. март 2014.

Japan - Europe Asian Security Dialogue

JapanEurope Asian Security Dialogue


Belgrade’s Institute of International Politics and Economics hosted group of Japanese academics on February 24th. Distinguished lecturers (Research Institute for Peace and Security, Japan) were speaking about East Asian security issues viewed from the Japanese perspective. H.E. Masafumi Kuroki, ambassador of Japan in Serbia was also present during the lectures.


Professor Yasuhiro Matsuda spoke about ‘’Rise of China and East Asian Security - A Japanese Perspective’’. He said that East Asia represents strong sovereign states but week regional identity. Mr. Matsuda noticed rise of Chinese nationalism in early 1980ies with its peak in 1989 year. Yasukuni Shrine was also one of causes for Chinese nationalism rise especially after Prime Minister Nakasone visited the shrine in 1985 year. Senkaku islands dispute is also one of the causes for rise of Chinese nationalism from the Japanese perspective, especially after 1968 year and discovery of large oil reserves in the area surrounding islands. Actually Chinese claims were presented in 1971 year regarding the Senkaku’s issue. Today, China and Japan again have decline in their bilateral cooperation, especially after 2008/09. Only few years before Chinese Prime Minister Wen Jiabao and Chinese President Hu Jintao visited Japan in friendly atmosphere. The decline was followed by anti-Japanese riots in China and declaring of wider Chinese ADIZ areas. After favorable opinion towards Japanese in 1970ies today there is very low support in Chinese society toward cooperation with Japan. Professor Matsuda expects that rise of China will continue and that role of the United States is more and more important in stabilizing of the region.

Professor Koichiro Tanaka was speaking about ‘’The Middle East Turmoil and Japan’s Oil Security’’. He stressed that the ‘Arab Spring’ prolonged instability in terms of energy supplying. At the same time there were serious structural changes within Japan’s energy policy after Japan decided to close all of its 50 nuclear reactors. In the last year Japan had trade deficit worth 11.5 trillion JPY. This year Japan already created deficit worth 2.8 trillion JPY. At the same time there are huge concerns because account surplus is diminishing quickly and the erosion of the Japanese economy is quite serious, stressed professor Tanaka. High level of oil and LNG prizes caused instability within Japanese economy. At the moment Japan is highly dependent on the Middle East energy supplying with 83% of its oil imports coming from the Middle East. The main oil exporting countries to Japan are Kingdom of Saudi Arabia, United Arab Emirates and Qatar. Qatar and Malaysia are the main LNG suppliers of Japan according to professors Tanaka’s sources. Japanese Prime Minister Shinzo Abe visited almost all of the Gulf’s states with his most recent visit to Bahrain. At the same time many Arab leaders including king of Saudi Arabia visited Japan in recent past. Abe is trying to secure Japan’s energy supplying and he also visited Russia, Canada and Mozambique in the previous months.

Professor Satoru Mori presented his views on ‘’Japan’s Security Challenges’’ focusing main security challenges Japan is facing with. Mori stressed North Korea’s nuclear program development and its ballistic missiles development. Also, North Korea is facing internal power struggle and there is a question is it over or it is still ongoing process? Regarding PR China, professor Mori stressed that China has multiplied its military capacities without sufficient transparency. He also said that China is more and more acting in terms of unilateral actions trying to change status quo. Mori recognizes the rise of ‘gray zone’ situations within the East Asia. He also told that North Korea is already capable to strike Guam (U.S.) reaching between 2,500 and 4,000 km distance with its missiles. Chinese defense budget is four times larger than in previous year, stressed professor Mori. He has an opinion that Philippines are also under Chinese pressure and that it can cause further instability within the region. At the same time Japan is strengthening its international presence in security terms. The first National Strategy of Japan was adopted on December 17, 2013. Its main goals are maintaining peace, improvement of security environment and improvement of global environment. Japan also adopted the new NDPG in 2014. In his opinion Japan still has modest defense budget even though it is larger in compare to the last year’s defense budget. Japan is also faced with reinterpreting of the Article IX of the Constitution of Japan. It means reconsidering the rule of self defense only in the case of the direct attack against Japan. Some political parties are in favor of these changes and it is expected that LDP can count on their support regarding that issue. Japanese Self Defense Forces can act in two modes: 1) defensive operation (with approval of the Diet) and 2) other operation (police etc.). Mori believes that JapanUnited States alliance will be updated till the end of 2014 having in mind current developments and the fact that it was last time revised in 1997. It will include cooperation in peacetime, response to the armed attack against Japan and cooperation related to the situation surrounding Japan. Japan also established National Security Council on December 4, 2013 and National Security Bureau on January 7, 2014.

During the Q/A session distinguished lecturers were speaking on energy dependence of Japan, territorial disputes within the region, stronger involvement of the U.S. and Russia in East Asia and about decline in Japan – South Korea relations.

Branko Lazic,
March 3, 2014